Bez sumnje, u svim vrtićima svijeta postoje parovi koji su nerazdvojni. Zajedno se igraju, zajedno peru ručice i sjede jedan pokraj drugoga dok slušaju priče.   K tome, i prijatelji i zaljubljeni svoju privrženost iskazuju i držanjem za ruke ili zagrljajem. To nimalo ne čudi jer su i najmanja djeca u pravilu vrlo otvorena za međusobne odnose i u njima neizmjerno uživaju. Ona, uz inače vrlo prisne odnose sa svojim roditeljima, bakom i djedom, braćom, te ostalima koji ih okružuju, žele biti u sličnoj emocijama protkanoj vezi i s drugom djecom, svojim vršnjacima. 

Prva prava prijateljstva nastaju već nakon 3 godine života!

Djeca se već kao male bebe vesele prisutnosti drugog djeteta. Najprije ga sa zanimanjem dodiruju i iskazuju svoju radost i naklonost veselim mahanjem ručicama i nožicama, smijehom i gugutanjem, a nešto kasnije  mu, na njima najprirodniji način, udaranjem i čupanjem za odjeću i kosu signaliziraju da se s njime žele igrati. Iako se i u društvu druge djece dvogodišnjaci pa i trogodišnjaci najčešće igraju sami, oni i sasvim spontano prilaze jedni drugima i iskazuju svoju naklonost primanjem za ruku, zagrljajem i poljupcem, ali i zajedničkom igrom. No, njihovo je druženje vrlo kratkog vijeka jer čim jedno drugom uzme igračku dolazi do sukoba praćenog ne samo plačem, već i fizičkim razračunavanjem gdje se uglavnom moraju umiješati i roditelji. 

Prva prava prijateljstva nastaju tek nakon 3. godine života kada su djeca intelektualno, emocionalno i socijalno zrelija, te tako i sposobnija za razvoj međusobnih odnosa. 

Kako su djeca u toj dobi naglašeno egoistična i egocentrična prva su prijateljstva vrlo spontana, površna i kratkotrajna. U tom se razdoblju djeca naprosto razbacuju prijateljstvima, te svakoga tko je dostupan i raspoložen za igru u dvoje proglašavaju svojim prijateljem. Djeci ove životne dobi prijatelj je svatko tko ima iste interese, tko se voli igrati iste igre i tko uživa u istim aktivnostima, te se, što je najvažnije, pritom ne svađa. Kako su u ovom životnom razdoblju igranje i svađanje neodjeljivi, prijateljstva se i vrlo brzo prekidaju. Ona u pravilu traju tako dugo dok se dijete osjeća zadovoljno i slobodno, dok je u paru sposobno zadovoljiti svoje ego interese, odnosno dok mu drugo dijete ne počinje nametati svoje želje i svoja pravila. Čim uživanje zamijeni svađanje oko toga što je moje, što je tvoje, tko je započeo, tko je kriv... prijateljstvu je kraj. 

Zahvaljujući tim kratkotrajnim prijateljstvima, slaganju i svađanju, djeca sve više usvajaju i razvijaju svoje socijalne vještine i emocionalnu kompetenciju, te još u vrtiću postaju sposobnija za čvršća, složenija i trajnija prijateljstva. 

Djeca s vremenom postaju svjesna da se s nekim određenim djetetom posebno dobro igraju i slažu, te s njime svjesno nastoje biti što više u društvu i interakciji, te što je najvažnije, umjesto da se nakon sukoba razilaze, rješavaju ga i ostaju zajedno, ponekad i cijeli život. 

I najmlađa djeca mogu biti jako, jako zaljubljena!

Osim prijateljstva, djeca u vrtiću nerijetko mogu doživjeti, naravno na posve specifičan način, i jedan od najljepših osjećaja na svijetu - ljubav. Otprilike nakon 4. godine života ona se doista mogu i zaljubiti, te neko vrijeme i na taj način funkcionirati u paru. Mogu se držati za ruke, izmijeniti pokoji poljubac, darivati jedan drugog, dijeliti obroke, slatkiše i igračke, te naravno igrati se i zajedno sudjelovati i u drugim aktivnostima. Stručnjaci smatraju da zaljubljeni parovi u vrtiću i nisu tako rijetki, te tvrde da je većina djece predškolske i rane školske dobi barem jednom bila zaljubljena. Naravno, osim što sami mogu doživjeti ljubav koja podrazumijeva rastapanje od miline u društvu s drugim djetetom, većina djece nakon četvrte godine života postaje svjesno osjećaja zaljubljenosti, te imaju svoje mišljenje o tome što znači biti zaljubljen. Zanimljivo je da u toj dobi ne samo da o zaljubljenosti mogu govoriti bez ustručavanja sasvim iskreno i otvoreno, već u slučaju da su doista zaljubljeni oni i sasvim otvoreno pokazuju svoje osjećaje. Stoga se zaljubljeni parovi ne libe ne samo javno priznati svoje simpatije, već i držati za ruke i izmijeniti pokoji poljubac.

Već nakon 5. godine života situacija se mijenja iz korijena, te iskrenost, otvorenost i spremnost da se pokazuju osjećaji nestaju. Iako se i nadalje, naravno još i češće mogu zaljubiti, ni nesretno zaljubljeni pojedinci, ni sretno zaljubljeni parovi to ni pod koju cijenu otvoreno ne pokazuju. Bez sumnje je i  zaljubljenim mališanima važno ono što će im biti važno i u odrasloj dobi, od prve prave zaljubljenosti koja se najčešće događa u pubertetu, pa nadalje.

Iako u toj dobi djeca nisu postojana, te se vrlo brzo i lako predomisle i svoju pažnju usmjere na nekog drugog, kad zaljubljenosti dođe kraj prekid može uzdrmati i unesrećiti dijete.

Naravno, iako u normalnim okolnostima ne dolazi do velike patnje ili primjerice psihičkih posljedica kao što je to moguće nakon prekida prvih pubertetskih ljubavi, važno je da dijete i u toj situaciji ima razumijevanje i potporu roditelja.

Valerija Rodek, dipl. pedagog