Askorbinska kiselina ili vitamin C je lijek, suplement i aditiv i u svemu podjednako dobar! Štiti i pomaže, pa se može reći da je “kralj” prevencije. Vitamin C je odličan antioksidant jer u obliku ascorbata ima vrijednost od 442,000 TE/100 g što ga po usporedbi s Troloxom, vitaminom E i BHT-om stavlja na prvo mjesto.

Kako djeluje

• Kada se kaže da je vitamin C "prva linija obrane", misli se na njegovo antioksidacijsko djelovanje i specifičnu ulogu u mobiliziranju obrambenih snaga organizma. Evo samo jedan primjer: poznato je da su maratonci zbog velikih napora iznimno osjetljivi na infekcije gornjih dišnih putova. Ako dobivaju vitamin C prije utrke, njihove se infekcije smanjuju za 25%.
• Sljedeća i ne manje važna funkcija jest sprječavanje oksidacije LDL kolesterola, što je zapravo pretpostavka prevencije ateroskleroze.
• Nadalje, vitamin C neophodan je za pripremu tjelesnog "ljepka" – kolagena, koji ima funkciju učvršćivanja mišića i krvnih žila.
• Kao prirodni antihistaminik, vitamin C omogućuje (olakšava) zarastanje rana i ublažava alergijske reakcije.
• Premda je učinak u prevenciji prehlade malen, ako se daju visoke doze (1 – 8 g dnevno), skraćuje se vrijeme bolesti za 23%.
• Vitamin C jedini je antistresni čimbenik prirodnoga podrijetla. Pokusima je utvrđeno da velike doze, primjerice kod štakora, gotovo potpuno blokiraju lučenje stresnih hormona. Prof. dr. S. Cambel sa Sveučilišta u Huntsvilleu, Alabama, takvo je laboratorijsko istraživanje prenio "uživo" na studente i tako potvrdio prethodno dobivene rezultate. Po njegovu mišljenju, vitamin C ima sposobnost "pripremiti" organizam na stres uzrokovan naglim promjenama, kao što su primjerice putovanje, promjena sredine, operativni zahvat, rastava braka, gubitak voljene osobe itd.
• C vitamin (askorbinska kiselina) neophodan je za formiranje vezivnog tkiva, a bez ovoga nijedna tjelesna struktura ne može biti čvrsto skupa.

Opisano je antimutageno i antitumorsko djelovanje in vitro s povećanim dozama C vitamina, što može imati ograničeno značenje u prevenciji, ali ne i u liječenju. To samo potvrđuje već spomenuto pravilo da vitamin nije lijek. Liječnici Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Bostonu ispitivali su 39 pacijenata s blagom hipertenzijom. Polovica je dobivala 500 mg C vitamina dnevno, a druga polovica – placebo. Nakon mjesec dana tlak je pao kod prve skupine za 9, 1%. Istovremeno, razina C vitamina u njihovoj krvi bila je 2 puta veća od razine kontrolne skupine. Vitamin C u ovom istraživanju "popravlja biološku aktivnost dušičnog oksida" koji omogućuje opuštanje arterijskih kapilara.

Teško je nabrojiti sve druge korisne učinke ove tvari. Dobro je poznato da se starenjem količina C vitamina u oku smanjuje i da se paralelno s tim padom može pojaviti siva mrena (katarakt). Suplementiranjem C vitamina ta se situacija može bitno promijeniti, a kombinacija C i E vitamina može imati još bolje učinke. Budući da C vitamin potpomaže djelovanje E vitamina, dobro je da su oba nazočna u metabolizmu.

Postoje indicije da C vitamin sprječava formiranje žučnih kamenaca, ali to se još uvijek ne može definitivno potvrditi. Primijećeno je da C vitamin bolje djeluje u prirodnom kompleksu s bioflavonoidima, pa se stoga vrlo često pripremaju pakiranja s kombinacijom ovih tvari.

Sve u svemu, lista stanja kod kojih se C vitamin koristi kao pomoć ili zaštita daleko je najveća među suplementima! Pri tome valja naglasiti da se ipak najviše koristi u svrhu prevencije bolesti (infekcije) i stimuliranja obrane organizma kod aktivnih sportaša, bolesnika i rekonvalescenata te starijih osoba, u svrhu spuštanja razine kolesterola, kod osjetljivosti usne šupljine (gingivitis), kod povreda radi lakšeg zarastanja rana, protiv stresa, protiv pojave katarakta itd. Gotovo nikakvo djelovanje nije evidentirano kod pojedinačnog uzimanja (kao kod glavobolje) jer se naprosto ne može postići stalna razina C vitamina u krvi. Treba ga uzimati svakodnevno. Primjerice, prevencija gripe (podizanjem obrambenih snaga) ne može se postići u ožujku kada gripa već hara, nego u prosincu kada gripe još nema.

Spor se vodi i oko toga treba li kod raznovrsne prehrane uzimati dodatni C vitamin. Da, kad god postoji neuobičajeno naprezanje ili stresno djelovanje na organizam! Ako netko stalno živi pod stresom (primjerice piloti, kirurzi, poslovni ljudi, aktivni sportaši), mogu si pomoći da stalnim uzimanjem C vitamina organizmu omoguće lakšu adaptaciju. Tko puši preko jedne kutije cigareta dnevno, trebao bi uzimati najmanje 100 mg/dnevno.

Gdje se može naći

Sve što je svježe i zeleno nosi u sebi stanovite količine askorbinske kiseline. Svi putovi, dakle, vode na zelenu tržnicu. Autori se spore oko toga gdje ga ima najviše, ali do sada je svakako jedan od najvećih izvora američka višnja acerola (Malpighia punicifolia) koja ga sadrži 1 700 mg na 100 g. Kod nas su standardni izvori crvena začinska paprika, šipak (Rosa canina), brokula, limun, naranča i brojni drugi. Zbog toga je dobro u sva jela dodavati začinsku papriku.

Za razliku od životinja, čovjek ne može u organizmu sintetizirati askorbinsku kiselinu pa je direktno ovisan o unosu izvana. To će biti unos putem voća i povrća ili putem tableta.

Kao suplement se koriste gotovi preparati askorbinske kiseline u čistom stanju (tablete ili kapsule po 100, 500 ili 1 000 mg) ili pak u kombinaciji s bioflavonoidima. Utvrđeno je da vitamin C u zajednici s rutinom i hesperidinom sprječava oslobađanje histamina, što je iznimno važno kod burnih alergijskih reakcija kao što je primjerice peludna groznica. Vitamin C se stavlja i u kombinaciji s lijekovima; kombinacija aspirina i vitamina C.

Oblici i doziranje

Vitamin C je suplement koji se javlja u više oblika: kao čista kristalna askorbinska kiselina, esterificirani oblik (Ester C), retard oblik, vitamin C u obliku sirupa i kao otopina za injekcije. Istovremeno vitamin C dolazi do korisnika u najvećem spektru proizvoda, od žvakaćih guma do pastila za žvakanje i kapsula. Svaki od njih ima prednosti i nedostatke i svaki korisnik misli kako je upravo njegova "metoda" uzimanja najbolja. Zapravo, jedino je bitno koliki je ukupni dnevni unos, je li on kontinuiran ili nastupaju veliki prekidi unosa.

Postojeća preporučena količina (RDA) od 60 mg, može biti minimalna (da se ne dobije skorbut), ali nikako i optimalna količina. Najveći broj istraživača smatra da za osobe prosječne tjelesne težine i aktivnosti ne treba više od 200 mg dodanog vitamina C dnevno, s tim da u slučaju stresnog načina života dozu treba povećati za 50%. To je dovoljno da se u krvi zdravih osoba održava neophodna razina. Prema nekima, više od toga se ne zadržava u tijelu, nego se izlučuje mokraćom. Nacionalni institut za dijabetes (National Institute of Diabetes) drži da je 100 – 200 mg C vitamina dnevno vrlo korisno.

Institut za medicinu američke Akademije znanosti (Food and Nutrition Board of the National Academy of Science) objavio je novu preporuku za unos C vitamina i po prvi put odredio maksimalnu dnevnu dozu. Tako ona za muškarce iznosi 90 mg (povećanje za 50%), a za žene 75 mg (povećanje za 25%). U slučaju pušača, na tu se količinu dodaje 35 mg. Maksimalna dnevna doza po toj je preporuci 2 000 mg. Aktivni sportaši koji naporno treniraju mogu uzimati od 2 do 12 g dnevno i to u obliku smjese kalcij askorbata, magnezij askorbata, askorbil palmitata i čiste askorbinske kiseline. Ukupna količina dijeli se na nekoliko obroka. Takve se doze u pravilu dobro podnose. Kristalni je prah zgodan jer se miješa u sokove, a ljeti se od njega može pripremati ugodna limunada. Standardni oblik C vitamina koji je pakiran u kapsulama ili tabletama sadrži 500 mg askorbinske kiseline, 100 mg miješanih bioflavonoida, 50 mg rutina, 25 mg hesperidinskog kompleksa i 1, 0 mg acerole.

Sporedni učinci

Kod navedenih doza za inače zdrave osobe u pravilu nema nikakvih sporednih učinaka, ali doze iznad 2 000 mg dnevno mogu kod osjetljivih osoba izazvati proljev. Primijećeno je da veće doze mogu nepovoljno utjecati na apsorpciju bakra. Budući da C vitamin poboljšava apsorpciju željeza, dobro je da ga uzimaju anemične osobe zajedno s preparatima željeza. Preporučuje se da C vitamin izbjegavaju osobe sklone stvaranju bubrežnih kamenaca jer osobito veće doze (iznad 1 000 mg) pospješuju stvaranje vrlo neugodnih oksalata.

Dr. sc. I. Kulier